Koristi od cijepljenja za zajednicu

Cijepljenjem se štiti i cijepljene osobe i osobe iz njihova okruženja koje su podložne bolestima, čime se smanjuje rizik od širenja bolesti među članovima obitelji, učenicima ili kolegama, prijateljima, susjedima i drugim ljudima u zajednici.

Kada je dovoljan broj osoba imun na zarazne bolesti, mala je vjerojatnost da će se bolest prenositi s osobe na osobu. To se zove „kolektivni imunitet” (ili „imunitet zajednice”).

Na taj se način cjepivom neizravno štiti i druge osobe podložne bolesti. Podložne osobe su bebe, djeca, stariji ljudi, osobe sa slabim imunitetom, oboljeli od raka i osobe koje se zbog medicinskih razloga ne smiju cijepiti.

To znači da su osobe koje se ne mogu cijepiti, na primjer zato što su premlade ili alergične na sastojke cjepiva, djelomično zaštićene jer su ljudi oko njih cijepljeni te se bolest ne može lako proširiti u zajednici.

Na primjer, da bi se u zajednici osigurala imunost na ospice, zavodi za javno zdravstvo preporučuju da se 95 % stanovništva cijepi s dvije doze cjepiva protiv ospica (cjepivom MMR koje štiti od ospica, zaušnjaka i rubeole).

Međutim, kod nekih zaraznih bolesti ljudi se ne mogu oslanjati na kolektivni imunitet. Na primjer, tetanus se može razviti zbog uobičajenih ozljeda, uključujući od ugriza pasa ili mačaka. Izravna zaštita od tetanusa moguća je samo cijepljenjem.

Nadalje, programi cijepljenja pomažu u smanjenju socijalnih, psiholoških i financijskih tereta od bolesti na pojedince i državu, uključujući manji pritisak na sustave zdravstva i socijalne skrbi te omogućavajući ljudima da se bave produktivnim aktivnostima kao što su obrazovanje i rad.